Dan ružičastih majica (Pink Shirt Day) program je prevencije vršnjačkog nasilja koji će se ove godine će se po drugi puta obilježiti u Hrvatskoj i to 25. veljače 2015.godine.
Ovaj dan nastao je kao simbol dječaka koji je bio izložen vršnjačkom nasilju upravo zbog dolaska u školu u ružičastoj majici. Ispostavilo se kako je ta majica simbolizirala dječakovu potporu teško bolesnoj majci. Vrlo brzo su se dječakovi školski kolege solidarizirali i pojavili u školi u ružičastim majicama koje su odmah postale simbol ove inicijative, a kasnije i međunarodno priznate. Začetnik ideje o obilježavanju ovog dana u Hrvatskoj, ali i nositelj cjelokupnog programa vezanog uz Dan ružičastih majica je CEPN, Centar za edukaciju i prevenciju nasilja.
Vršnjačko nasilje (eng. Bullying) česta je pojava i veliki problem današnjice koji zahtjeva ozbiljan angažman cijelog društva. Djeca u školi i izvan nje mogu biti uzastopno i sustavno uznemiravana od strane svojih vršnjaka zbog čega se osjećaju odbačeno, prestrašeno, nevidljivo, posramljeno, ljutito. Negativne posljedice nasilja se, nerijetko, javljaju i u odrasloj dobi.
O vršnjačkom nasilju govorimo kada jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti, a najčešće se dijeli na tjelesno i verbalno nasilje. Tjelesno nasilje je najuočljiviji oblik i uključuje udaranje, guranje, štipanje i sl. Verbalno nasilje vrlo često prati ono tjelesno, a podrazumijeva vrijeđanje djeteta od strane vršnjaka, njegovo izoliranje iz društva, zadirkivanje, širenje glasina. U spomenutim oblicima nasilja mogu se izdvojiti četiri podvrste: emocionalno nasilništvo koje uključuje namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti i ignoriranje, seksualno nasilništvo koje podrazumijeva neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare, kulturalno nasilništvo koje uključuje vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi te ekonomsko nasilništvo koje podrazumijeva krađu i iznuđivanje novca.
Danas je poznato da sudjelovanje u vršnjačkom nasilju može imati ozbiljne posljedice za počinitelje nasilja, djecu koja doživljavaju nasilje i za djecu koja doživljavaju nasilje, ali su i nasilna prema drugoj djeci (Lyznicki, McCaffree i Robinowitz, 2004.). Posljedice vršnjačkog nasilja mogu se pokušati grupirati u tri kategorije: psihološke poteškoće (nisko samopoštovanje, ljutnja, samosažaljenje, kronična anksioznost, depresivnost, suicidalne misli), poteškoće u socijalnom funkcioniranju (izostanci iz škole, izoliranje) i tjelesne posljedice (glavobolje, bolovi u trbuhu, bolovi u leđima, poteškoće sa spavanjem, loš apetit, noćno mokrenje).
Prepoznavanje problema vršnjačkog nasilja, suočavanje s njim i sprječavanje njegove pojavnosti jedini je način borbe protiv ovog ozbiljnog problema današnjice.
Zaustavimo nasilje među vršnjacima!
