Tetanus je teška zarazna bolest koju uzrokuje anaerobna bakterija Clostridium tetani. Do infekcije ovim bacilom dolazi putem ozljeda i rana na koži. Simptome uzrokuje toksin koji proizvodi Clostridium tetani. Toksinmože doći do središnjega živčanog sustava putem perifernih motornih živaca ili pak do živčanog tkiva dolazi krvotokom, gdje se veže sa sinapse i uzrokuje spazme mišića. Najčešće oboljevaju starije osobe zbog dugog perioda od posljednjeg cijepljenja. U 10-20% slučajeva bolest završava smrću. Tetanus je proširen po čitavom svijetu. Spore C. tetani se nalaze u zemlji, prašini, izmetu domaćih životinja i mogu živjeti neograničeno.
Simptomi: Bolest se najčešće razvija 3-21 dana od ozljede, mada u nekim slučajevima može proći i nekoliko mjeseci do razvoja prvih simptoma. Bolest se očituje povišenom tjelesnom temperaturom i kočenjem mišića. Kod pacijenta se prvo primjećuje kočenje mišića za žvakanje. Nakon toga, kočenje zahvaća i mišiće leđa, te pacijenta tjera na ležanje u neobičnom položaju (u luku prema natrag). Kada kočenje zahvati i mišiće prsnog koša i trbuha kod pacijenta se javljaju smetnje u disanju. Spazam sfinktera uzrokuje retenciju urina ili opstipaciju. Prisutne su i bolne kontrakture mišića cijele muskulature. U lakšim oblicima te kontrakture traju par sekundi, a u težim slučajevima mogu trajati i do minute i ponavljaju se svakih par minuta, što uvelike pogoršava stanje pacijenta. U slučaju dužih kontraktura mišića respiratorne muskulature, može doći i do cijanoze i smrti pacijenta. Posebno teški oblici bolesti su ginekološki i novorođenački tetanus. Ginekološki nastaje nakon ilegalnih abortusa korištenjem primitivnih i nesterilnih sredstava. Novorođenački tetanus nastaje kod djece rođene izvan bolnice nesterilnim presjecanjem pupkovine. Oba imaju vrlo visoku smrtnost.
Dijagnostika tetanusa: Podatak o ranjavanju, kod bolesnika s ukočenošću mišića, ključan je za postavljanje dijagnoze. Moguća je izolacija C. tetani iz rane i dokaz toksina u krvi.
Liječenje: Obavezna je hospitalizacija. Budući da prljavština i nekrotično tkivo olakšavaju razmnožavanje C. tetani, bitan je brz i temeljit debridman, osobito dubokih ubodnih rana. Penicilin i tetraciklini su učinkoviti protiv C. tetani. Terapija uključuje održavanje dišnog puta, ranu i adekvatnu primjenu humanog imunoglobulina (neutralizacija nevezanog toksina), sprječavanje daljnje proizvodnje toksina, kontrolu mišićnih spazama, hipertonusa, ravnoteže tekućine i pružanje kontinuirane njege.
Prevencija: Cijepljenje! Prema kalendaru obaveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj se protiv tetanusa cijepi 3 puta u prvoj godini života, zatim u drugoj i četvrtoj godini. Nakon toga cijepi se u školskoj dobi- u prvom i osmom razredu osnovne škole, te u završnom razredu srednje škole.
Zadnja docjepa je sa navršenih 60 godina života.
Nakon ozljede imunoprofilaksa se provodi ovisno o cijepnom statusu osobe:
Osoba koja nije primila tri doze cjepiva protiv tetanusa tijekom života treba primiti humani antitetanusni imunoglobulin i istovremeno treba započeti cijepljenje protiv tetanusa na drugo mjesto (u ruku suprotnu od one gdje je primijenjen imunoglobulin). Nakon mjesec dana i nakon 6-12 mjeseci potrebno je primiti po još jednu dozu cjepiva protiv tetanusa.
Osoba koja je primila tri ili više doza cjepiva protiv tetanusa tijekom života
-ako je prošlo manje od 5 godina od zadnje doze cjepiva protiv tetanusa nije potrebna nikakava docijepa.
-ako je prošlo 5-10 godina od zadnje doze cjepiva protiv tetanusa, potrebno je docijepiti jednom dozom cjepiva protiv tetanusa
- ako je prošlo više od deset godina od zadnje doze cjepiva protiv tetanusa, potrebno je primijeniti humani antitetanusni imunoglobulin i docijepiti jednom dozom cjepiva protiv tetanusa .